Glasovi s ceste

Sletjeli smo u Gando poslije jedanaest, a dobavljač nas je čekao na parkiralištu s već ispisanim papirima. Dvadeset minuta kasnije vozili smo GC-1 prema jugu.

Vozilo smo preuzeli u Maspalomasu tek četvrtog dana, a ne na aerodromu, čime smo uštedjeli tri dana plaćanja za auto koji bi samo stajao ispred apartmana.

Malim autom s ručnim mjenjačem popeli smo se GC-60 kroz Fatagu do Tejede. Sporo, strmo i vrijedno svake serpentine. Motor je pri spustu držao vozilo pod kontrolom, gotovo bez korištenja kočnica.

Puerto de Mogán je izgrađen uz strane doline, a ulice su uske, pa mi je bilo drago što smo tražili automatik. Parkiranje u hotelu bilo je ono zbog čega se auto isplatio zadržati.

Debitna kartica prihvaćena je bez ikakvih problema, iako su nam na šalterima u terminalu rekli da to nije moguće. Ništa nije zadržano i ništa se kasnije nije pojavilo na izvodu.

Auto smo koristili za sjever, ne za grad. Las Canteras i Vegueta su pješice dostupni; Arucas i Teror nisu. Podzemna garaža blizu Triane bila je jednostavno rješenje za noć.

Iz sunčanog juga odvezli smo se u oblake kod Agaetea i za sat vremena opet izašli na sunce. Gorivo je bilo primjetno jeftinije nego kod kuće, o čemu nam prije dolaska nitko nije rekao.